Da li znate šta je pisalo na poslednjoj strani pasoša SFRJ? Ovih 11 "zapovesti" nisu smele ni u snu da se prekrše
Na poslednjoj strani današnjeg pasoša Republike Srbije nalaze se dve ključne rečenice koje sažimaju osnovne informacije o njegovoj svrsi i načinu korišćenja. Ovaj dokument ne služi samo za prelazak granica – on je dokaz identiteta i državljanstva dok se boravi u inostranstvu.
- Ovaj pasoš služi njegovom nosicocu za putovanje u inostranstvo, kao i za utvrđivanje njegovog identiteta i državljanskog statusa tokom boravka u inostranstvu. Nosilac pasoša je dužan da nestanak pasoša bez odlaganja prijavi nadležnom organu za izdavanje putnih isprava i viza, a u inostranstvu, najbližem diplomatskom ili konzularnom predstavništvu Republike Srbije, koje je u obavezi da nosiocu pasoša pruži konzularnu pomoć i zaštitu, navedeno je na poslednjoj strani pasoša RS.
Kako je to izgledalo nekada: pasoš bivše Jugoslavije
Za razliku od današnjih uopštenih napomena, pasoš nekadašnje Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ) sadržao je precizno definisana pravila. U njemu je bilo istaknuto čak 11 tačaka koje su određivale prava i obaveze nosioca pasoša. Te smernice nisu ostavljale prostor za tumačenje – sve je bilo striktno određeno:
- Jugoslavenski državljanin može imati samo jedan pasoš iste vrste.
- Osoba koja putuje u zemlje za koje je potrebna viza dužna je pribaviti vizu.
- Zabranjeno je dati svoju putnu ispravu drugome na posluženje ili se poslužiti tuđom putnom ispravom kao svojom.
- Nestanak ili gubitak putne isprave u Jugoslaviji njen imalac je dužan da odmah prijavi organu koji je putnu ispravu izdao ili organu unutrašnjih poslova opštine na čijem je teritoriju prebivalište te osobe.
- Ko nađe tuđu putnu ispravu dužan je odmah da je preda osobi na čije ime ona glasi, ili stanici milicije, ili najbližem opštinskom organu uprave nadležnom za izdavanje putnih isprava i viza.
- Osoba kojoj je nestala putna isprava ili koja je izgubila putnu ispravu u inozemstvu, dužna je da to odmah prijavi najbližem diplomatskom ili konzularnom predstavništvu Jugoslavije, a po povratku u Jugoslaviju organu koji je putnu ispravu izdao ili nadležnom organu uprave opštine na čijem je teritoriju njeno prebivalište.
- Osoba koja je otputovala u inostranstvo na stalni boravak dužna je da obavesti o svom dolasku u inozemstvo najbliže diplomatsko ili konzularno predstavništvo Jugoslavije, u roku od 3 meseca po dolasku u mesto stalnog boravka.
- Osoba koja privremeno boravi u inozemstvu dužna je vratiti se u Jugoslaviju u roku važenja putne isprave odnosno vize.
- Jugoslavenski državljanin dužan je da čuva svoj pasoš. Bilo kakve ispravke u pasošu, menjanje fotografije i namerno oštećenje ili otuđenje pasoša nije dozvoljeno i kažnjivo je.
- Za vreme boravka u inozemstvu jugoslavenski državljanin je dužan pridržavati se zakona zemlje u kojoj boravi.
- Za savet, pravnu pomoć i zaštitu u svim slučajevima treba u inostranstvu obraćati našem diplomatsko-konzularnom predstavništvu.
Iako je jugoslovenski pasoš u to vreme važio za jedan od “jačih” u nesvrstanom svetu, ipak nije omogućavao ulazak u baš svaku zemlju bez prethodnog odobrenja. Na primer, za ulazak u Albaniju, Grčku, kao i u pojedine države sa posebnim političkim režimima poput Izraela, Saveza Sovjetskih Socijalističkih Republika (SSSR) ili Demokratske Narodne Republike Koreje (Severna Koreja), bile su potrebne posebne vize ili dozvole.
Gde se može bez vize: današnji domet srpskog pasoša
Danas je pasoš Republike Srbije rangiran među jačim putnim ispravama u svetu. Građani Srbije mogu bez vize da putuju u oko 140 država, što pasoš stavlja na 35. mesto po snazi u globalnom indeksu putnih dokumenata, kazao je nedavno generalni sekretar Ministarstva spoljnih poslova Srbije, Dušan Kozarev.
Iako se sloboda kretanja čini većom nego ikada, i dalje postoje zemlje koje zahtevaju dodatne procedure. Ipak, u poređenju s prošlošću, srpski pasoš danas pruža značajno veće mogućnosti za putovanja, kako poslovna tako i turistička.
Bonus video: Stiven Sigal koristi srpski pasoš